Iako kalendar kaže 28. veljače, u zraku se osjeća nešto drugačije. Zima još traje, jutra su hladna, a večeri mirišu na kapute i šalove — ali priroda je već počela šaptati o promjeni.
Iz zemlje su provirile prve visibaba, nježne i gotovo prkosne. One ne pitaju je li službeno proljeće. One jednostavno znaju da je vrijeme. U travi se tu i tamo pojavi i jaglac kao mali žuti signal da hladnoća nema posljednju riječ.
Dan je primjetno dulji. Sunce se zadržava nekoliko minuta više, ali tih nekoliko minuta mijenja raspoloženje. Ljudi sporije skidaju rukavice, ali već razmišljaju o lakšim jaknama. Terase se još ne pune masovno, ali netko hrabriji već pije kavu vani.
Ovo prijelazno razdoblje ima posebnu čar. Nije još proljeće, ali više nije ni ona duboka zima. To je vrijeme tihog buđenja — i prirode i nas samih.Možda još ne spremamo zimske kapute, ali počinjemo spremati planove. A ponekad je upravo ta iščekivanja faza najljepša od svih
