Danas je Stara godina. Nije to samo još jedan datum u kalendaru, nego dan prijelaza, tiha granica između onoga što smo proživjeli i onoga čemu se tek nadamo. Danas vrijeme ide sporije, a misli brže nego inače.
Gradovi su puni ljudi, ali razgovori su kraći. U izlozima svjetlucaju posljednja blagdanska svjetla, dok se u domovima završavaju pripreme za večer u kojoj se, barem na trenutak, pokušava ostaviti sve loše iza sebe. Danas se ne pitamo što ćemo sutra obući, nego što smo naučili.
Stara godina je nemilosrdna kroničarka. U njoj su ostale i pobjede i porazi, i radosti i razočaranja, i svi oni dani koje bismo rado ponovili – ali i oni koje bismo najradije preskočili. Danas se prisjećamo ljudi koje smo zagrlili, onih koje smo izgubili i onih kojima smo možda trebali reći više.
U isto vrijeme, današnji dan nosi i tihu nadu. Nove odluke, nove šanse, novi počeci — sve stane u nekoliko minuta između starog i novog broja na kalendaru. I iako znamo da se svijet neće promijeniti u ponoć, vjerujemo da se mi možda možemo promijeniti barem malo.
Stara godina nas podsjeća da nismo uvijek bili jaki, ali smo uvijek izdržali. Da nismo uvijek bili sretni, ali smo ostali tu. I to je, na kraju, najveća pobjeda.
Večeras, kada kazaljke naprave krug, nećemo nazdravljati savršenstvu, nego hrabrosti da nastavimo dalje. Jer nova godina nije obećanje — ona je prilika.
A danas je dan da staroj kažemo: hvala. I zbog lijepog. I zbog teškog. Jer nas je oblikovala.
