Svakog ljeta priroda uz Orljavu priredi spektakl koji mnogi promatrači opisuju kao snježnu mećavu usred srpnja. Milijuni nježnih krilatih kukaca u sumrak se podižu s površine rijeke i zaplešu iznad vode, a prizor se u vrijeme cvjetanja može promatrati nekoliko večeri zaredom.
Iako naziv zvuči kao da rijeka doslovno cvjeta, riječ je o masovnom izlijetanju vodencvjetova – drevnih vodenih kukaca čije ličinke godinama žive skrivene u riječnom dnu i muljevitim obalama. Kada dođe njihov trenutak, obično za toplih ljetnih večeri, ličinke izlaze na površinu, presvlače se i u samo nekoliko minuta pretvaraju u krilate odrasle jedinke.
A za svakog pojedinog kukca počinje utrka s vremenom. Odrasli vodencvjetovi nemaju razvijene probavne organe i ne uzimaju hranu – žive uglavnom tek dan ili dva, koliko im treba da pronađu partnera, pare se i polože jaja u vodu. Njihova tijela potom ostaju plutati površinom rijeke, po čemu je cijela pojava i dobila ime. Upravo zbog tog kratkog vijeka dobili su i znanstveni naziv Ephemeroptera, od grčke riječi “ephemeros” – kratkotrajan.
Ono što mnogi ne znaju jest da je cvjetanje rijeke zapravo izvrsna vijest. Vodencvjetovi su iznimno osjetljivi na onečišćenje, pa se njihova masovna pojava smatra pouzdanim znakom čiste i zdrave rijeke. Drugim riječima – dok Orljava “cvjeta”, možemo biti mirni da je njezina voda živa i kvalitetna.
Jaja položena u vodu tonu na dno, gdje se iz njih razvijaju nove ličinke, a ciklus koji može trajati i do tri godine počinje ispočetka – do nekog novog ljeta i neke nove čarobne večeri na rijeci.
Ako se ovih dana zateknete uz Orljavu u predvečerje, zastanite na trenutak. Prizor koji ćete možda uloviti jedan je od najljepših prirodnih fenomena našega kraja – i podsjetnik koliko je važno čuvati rijeke koje ga omogućuju.
