Blagdan Preobraženja Gospodinova podsjeća nas na važan trenutak iz evanđeoskih izvještaja koje donose Matej, Marko i Luka. Taj događaj smješten je u kasniju fazu Isusova javnog djelovanja, kada postaje jasno da ga očekuje trpljenje i smrt, jer se njegova poruka razlikovala od tadašnjih vjerskih očekivanja.
U liturgiji korizmene nedjelje, Preobraženje se promatra s naglaskom na Isusovu spremnost da prihvati patnju, te na kratki, ali značajni uvid trojice učenika u njegov božanski identitet. Na današnji blagdan, taj se isti događaj promatra kao poziv svima nama da, po Kristu, postanemo dionici božanskog dostojanstva djece Božje. Molitva dana ističe kako je Bog, kroz Preobraženje, potvrdio temeljne istine naše vjere i unaprijed nam pokazao naše posinjenje po Kristu. Vjernici se pozivaju da slušaju glas Njegova Sina kako bi postali dionici njegove slave.
Liturgijsko predslovlje sažima poruku blagdana, ističući da je Isusovo Preobraženje bilo znak njegove buduće proslave kroz smrt i uskrsnuće. Time je ohrabrio učenike da lakše prihvate križ, a Crkvi dao nadu u vlastito sudjelovanje u njegovoj slavi. U popričesnoj molitvi tražimo da nas i ovaj blagdan, zajedno s euharistijskim slavljem, preobrazi po uzoru na Krista.
Na Istoku se ovaj blagdan slavi od 5. stoljeća, dok je na Zapadu postao poznat tek nekoliko stoljeća kasnije. U 10. stoljeću, s jačanjem sigurnosti za hodočasnike u Svetoj zemlji, raste i zanimanje za događaje iz Isusova života. Papa Kalist III. uveo je blagdan za cijelu Crkvu 1457. godine, kao zahvalu za pobjedu kod Beograda godinu dana ranije, kada su kršćanske snage predvođene Jankom Hunjadijem i sv. Ivanom Kapistranom obranile grad od osmanske vojske.
